Istekao je rok koji je visoki predstavnik Christian Schmidt dao vlastima da usvoje zakone koji bi omogućili pravedniji izborni proces. U suprotnom obećao je da će nametnuti tehničke izmjene. Trenutno Schmidt trpi pritiske lidera HDZ-a i SNSD koji svaki iz svog razloga želi spriječiti njegovu novu intervenciju.
Povuče li se Schmidt u ovom trenutku to će značiti suštinski kraj za OHR.
Osim predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika najveći protivnik intervencije visokog predstavnika je lider HDZ-a Dragan Čović.
On je nedavno kazao da su tehničke izmjene neprihvatljive bez istovremenog onemogućavanja “preglasavanja” Hrvata prilikom izbora članova Predsjedništva BiH.
“To je apsolutno neprihvatljivo. Potrebna nam je sveobuhvatna reforma jer ne možemo stalno mijenjati Izborni zakon”, rekao je Čović 20. decembra prošle godine na konferenciji za novinare u Mostaru, dodavši da se Izborni zakon mora poboljšati iz temelja, a prije svega riješiti pitanje “legitimnog predstavljanja”.
U namjeri da zaustavi Schmidt Čović kupuje vrijeme dajući lažna obećanja da će navodno do kraja januara vladajuća koalicija dogovoriti sveobuhvatnu reformu Izbornog zakona.
“Imamo jasnu većinu oba doma (Parlamenta BiH). Idemo na tome intenzivno raditi i mislim da ćemo do kraja januara završiti”, kazao je Čović.
Urednik Večernjeg lista Zoran Krešić danas je u autorskom tekstu tumačio stav, kako je kazao, hrvatske strane po pitanju najavljene intervencije Schmidta.
“Stav hrvatske strane u BiH je da Schmidt nikako ne treba nametati rješenje, čime bi se zapravo i Evropskoj komisiji, odnosno Evropskome vijeću, poslao signal da BiH ne treba omogućiti otvaranje pregovora jer njene vlasti nisu u stanju samostalno donositi odluke i provoditi teške reforme”, kazao je Krešić.
Postoje najmanje dva razlog zbog kojih Čović ne želi intervenciju Schmidta.
Prvi je da ne kontroliše Centralnu izbornu komisiju (CIK). U njoj sjede članovi koji nisu izabrani voljom HDZ-a. Njihovi mandati neće isteći do lokalnih izbora ove godine, niti do parlamentarnih izbora 2026. godine. Po novom zakonu uloga CIK-a trebala bi biti značajnija u smislu biranju biračkih odbora, koje su po trenutnom zakonu popunjavale političke stranke.
Drugi razlog je da se boji da će pregovori o promjeni načina biranja članova Predsjedništva BiH propasti nakon što Schmidt nametne tehničke izmjene jer će Dodik krenuti u blokadu institucija. Predsjednik SNSD-a je to danas indirektno i najavio.
“Stav EU prema namjeri Schmidta da nametne Izborni zakon pokazat će kako tretiraju BiH. Ako prihvate nametanje, znači da je evropski put završen i da BiH postaje rupa na karti Evrope”, kazao je Dodik.
Iz perspektive Dodika i Čovića evropski put je sporedna stvar i zapravo mehanizam ucjene kojim pokušavaju usmjeriti politiku Trojke koja nastoji javnosti kroz otvaranje pregovora naše zemlje sa EU svoju politiku predstaviti pozitivno. HDZ i SNSD nemaju takav pritisak niti će njihovi glasači kazniti zastoje na evropskom putu, jer on i nije osnovni cilj njihove politike.
Ono što njih dvojica pokušavaju “prodati” kao evropski put, izmjena načina biranja članova Predsjedništva BiH na način koji nema veze sa presudama Evropskog suda za ljudska prava, ili odlazak stranih sudija iz Ustavnog suda uvođenjem etničkog i entitetskog veta nema suštinske veze s njim.
Protivljenje Dodika je očekivano, ali u javnosti se mjesecima nametala percepcija da se politika HDZ promijenila, da Čović na prvo mjesto stavlja evropski put zemlje i da je njegova politika zatezanja i saradnje s Dodikom bila samo rezultat politike SDA i DF-a. Međutim, ovih danas je vidljivo da je to daleko od istine jer za Čovića su danas problem čak i tehničke izmjene Izbornog zakona od kojih bi svi građani imali koristi.
Kada je Schmidt najavljivao nametanje suštinskih izmjena Izbornog zakona koje su se odnosile na način raspodjele broja delegata (Bošnjaka, Hrvata i Srba) po pojedinim kantonima Čović nije tvrdio da treba sačekati da bi se provela cjelokupna reforma Izbornog zakona.
Tada Čović nije govorio da će visoki predstavnik ugroziti evropski put, jer ga ni tada, kao ni danas evropski put nije zanimao osim u smislu mehanizma ucjene. Nije se tada ni Dodik bunio jer je znao da nametanje Schmidta dodatno jača vođenje etnonacionalne politike u zemlji.
Ako pod pritiskom, a nakon što je sam sebi zadao rok i dao obećanje javnosti da će reagovati Schmidt odluči da se povuče to bi predstavljalo potvrdu da on nema političku snagu vršiti ulogu visokog predstavnika na skoro pola državnog teritorija.
Osim toga, potvrdio bi da mu je važniji interes HDZ-a i Dragana Čovića čak i od interesa građana koji skoro 30 godina čekaju da im se omogući pravedniji izborni proces u kojem će biti sigurni da njihov glas zaista ima neku vrijednost.
Na kraju upitno je da li bi mogao donijeti i provesti i jednu novu odluku ako odustane pod pritiskom. Njegova politika bi se definitivno potvrdila kao antidržavna, a bez vjere većine građana u OHR njegovo postojanje i djelovanje u BiH će izgubiti svaki smisao.
